top of page

Čuvajte svoje zdravlje jer je najdragocjenije u životu
Borba protiv podmukle bolesti – leukemije

Razgovarala: Antea Azenić, 1. PMG


U veljači 2022. iznenada je prekinuta nit vedrine, radosti i bezbrižnosti u životu djevojčice
Maje. Uobičajene je životne brige Maje i njezine obitelji zamijenila borba protiv podmukle
bolesti – leukemije. Nakon prvotnoga šoka, Majina se obitelj uhvatila u koštac s bolešću. Što
se događa Maji i njezinoj obitelji, saznat ćete iz razgovora s Majom i njezinom majkom.


Majo, kako se osjećaš?
Maja: Osjećam se vrlo dobro. Najveće su krize prošle i sada na život gledam s više optimizma.


Kako se bolest odrazila na život vaše obitelji?
Maja: Sada je sve solidno. Mama je sa mnom u Zagrebu, a tata je kod kuće s mlađom
sestrom i starijim bratom. Mama i tata su odmah sve shvatili i reagirali kao što bi vjerojatno i
svi odrasli ljudi, mlađa sestra to još ne razumije, a brat je to podnio na svoj način, čini se u
redu.

Majka: Obitelj više nije na okupu kao prije, više ništa ne funkcionira kako treba i više ništa ne
možemo planirati unaprijed jer svaka minuta može sve promijeniti.


Uspijevate li se nositi s ovim životnim izazovom?
Maja: Podnosim dobro sve što me zateklo jer imam podršku obitelji i prijatelja, ali i zato što
sada gledam na život i životne vrijednosti drukčije. Želim doživjeti duboku starost,
proputovati svijet, igrati se s unucima jednoga dana…
Majka: Kako kada. Nekada je sve super i dobro, a nekada nalazi nisu baš najbolji pa tako ni
mi ne budemo baš najbolje. Bude uspona i padova, no vjera u Majino ozdravljenje potiče nas
da budemo snažni i da sve izdržimo.


Doživljavaju li te obitelj i okolina drukčije zbog bolesti?
Maja: Pa… da! Ne radim nikakve poslove, samo se odmaram.


Nedostaju li ti (stara) škola, prijatelji i učitelji?
Maja: Da, jako mi svi nedostaju zato što ovdje nisam našla takve prijatelje i učitelje.


Javljaju li ti se prijatelji iz razreda?
Maja: Neki se jave često, neki ponekad, a neki uopće ne.


Jesi li pronašla u Zagrebu prijatelje svojih godina?
Maja: Jesam i oni su mi zasada zamijenili moje prijatelje kod kuće, no ipak nije isto kao s
onima s kojima sam odrastala.


Kako provodite dane u Zagrebu, osobito u slobodno vrijeme?
Maja: Vrijeme provodim na računalu, gledajući televiziju, čitajući, učeći… Imam dosta
slobodnog vremena, a kad nisam u bolnici, šećem Zrinjevcem i razgledavam grad.
Majka: Ustajem rano ujutro i kuham Maji doručak da može popiti prvu turu tableta. Nakon
doručka sve spremamo i krećemo u bolnicu. Kada stignemo u bolnicu, idemo u hitni

laboratorij. Maja izvadi krv pa idemo na drugi odjel pokazati liječnicima nalaze prema kojima
joj onda određuju terapiju. Zatim joj priključe infuziju, a poslije infuzije dobiva terapiju.
Nakon terapije dobivamo lijekove i vraćamo se u stan. Kada dođemo, pripremamo si nešto za
jelo. Nekada smijemo otići u šetnju parkom. Navečer Maja bude na računalu ili gleda
televiziju, a ja radim kućanske poslove koje ne stignem preko dana napraviti.


Opiši jedan uobičajeni nastavni dan u bolnici.
Maja: Kada mogu učiti, onda učim. Inače učim prosječno dva predmeta na dan jedan
normalan školski sat. Na nastavi razgovaramo, šalimo se, zabavljamo i učimo

.
Kako si se osjećala kada si se prvi put uključila u bolničku nastavu?
Maja: Sve se dogodilo brzo pa nisam stigla ni razmišljati o tome. Najprije smo se svi upoznali i
onda počeli učiti.


Je li ti bio problem prilagoditi se takvom obliku nastave?
Maja: Nimalo, bilo mi je lijepo.


Razlikuju li se pristup učitelja i nastava u bolnici od redovne nastave?
Maja: Da, razlikuju se jer ovdje učitelji moraju brinuti o meni, moraju paziti na to je li mi
dobro te mogu li u skladu s tim pohađati nastavu ili ne.


Kakvo je osoblje u bolnici, jesu li liječnici druželjubivi ili su više strogo poslovni?
Maja: Liječnici su susretljivi i druželjubivi, a isto tako i ostalo osoblje.


Možemo li te uskoro očekivati kod kuće?
Maja: Sve ovisi o tome kakvi će biti nalazi. Moje je liječenje u posljednjem stadiju.


Što su te pitali tvoji prijatelji kada su te vidjeli nakon dugog vremena?
Maja: Kada bi me sreli, većinom bi me pitali kako sam i kada ću ponovno biti zdrava.


Imate li kakvu poruku za kraj?
Maja: Nemojte činiti sebi nažao i štetiti svojem zdravlju. Čuvajte svoje zdravlje jer je ono
najdragocjenije u životu.

Majka: Čuvajte svoje zdravlje, kao i svoje prijateljstvo. Pomažite drugim ljudima! Živite svaki
dan punim plućima. Nemojte dopustiti da vam nebitno bude važnije od bližnjih i vas samih.

bottom of page