Stalna na tom svijetu samo mijena jest – kazuju stoljećima pjesnici i filozofi, a dokazuje neumoljiva priroda pod utjecajem globalnog zatopljenja. Mijenja se i naš svakodnevni život. Klimatska katastrofa svima prijeti. Posljedice su nedogledne. Znanstvenici različitih usmjerenja traže rješenja.  Pitanja se množe, a odgovora nema. Umjesto optimizma, okružuje nas more problema. Suočeni smo s posljedicama kojima uzroci nisu znani ili su dugo prešućivani. Neujednačene temperature, nestanak godišnjih doba i vremenske nepogode postali su dio naše svakodnevice. Nije lako predvidjeti kakvo će biti vrijeme sutra. Mijenja se bioraznolikost – bogatstvo prirode i svijeta, od stabla do cvijeta...  Sve ovisi o kretanju zračnih masa. Pojavljuju se novi kukci. Komarci postaju prijenosnici bolesti, nestaju morske trave, invazivne vrste istiskuju izvorne. Egzotične ribe i morski psi sve češće gostuju u Jadranu oduzimajući našim ribicama hranu. Nema više prave zime. Nestaje snijeg na kontinentu, u dolini Neretve sve su slanije mandarine. 

​

     Isušuju se korita rijeka, nitko ne zna što nas čeka... Meteorolozi upozoravaju na klimatske promjene kojima se lako prilagođavaju samo „novi igrači“: lobisti, političari i razni karteli. Svi bi nešto u toj strci ugrabiti htjeli. Temperature rastu, nepodnošljive su ljetne vrućine, nigdje hladovine. Množe se tek nametnici i vlaga u zraku. Živimo u neznanju i mraku. Ne postoje  krizni zakoni za sušu jer ona nema jasan početak ni kraj. Iščezava zemaljski raj. Zdravlje nema cijenu i teško podnosi klimatsku mijenu. Raste učestalost alergijskih oboljenja, različiti su tipovi bolesti dišnih puteva, srce slabi zbog loše prehrane i sve većeg onečišćenja zraka, šire se bolesti očiju i nosa. Nema na licu ni vedrine ni radosti jer svaki stupanj globalnog zatopljenja izaziva strah, produbljuje neizvjesnost i čovjeka žalosti. Dugo toplo ljeto nekada bijaše s radošću čekano, ugodno i sveto, a odnedavno kao da vječno traje 30 u hladu. Snješko se otopio i izgubio svaku nadu. Nema standardnih godišnjih doba. Iščezavaju proljeće i jesen, blaga je zima, a nepodnošljiva ljetna vrućina, uz mjestimične provale nevremena. Mijenja se ruža vjetrova i modrina oblaka. Jedni proriču, a drugi poriču. Svatko priča svoju klimatsku priču. Naftna industrija zataškava promjene, ulaže velik novac, podiže cijene. Političari i zakonodavci njihove su lutke na koncu, a svi smo  u istom loncu. Bune se tek zeleni, nejaki i maleni. Nema strategije razvoja ni sustava zaštite. Požari obalom haraju, nedužni vatrogasci stradavaju, a odgovorni bezbrižno odmaraju.   

Ekološke migracije ispit su savjesti svake nacije. Klima pokazuje svoje opako lice, pojavljuju se diljem svijeta izbjeglice.  Odgovorni šute, a oni mijenjaju rute. Svi smo ranjivi, ali neuništivi. Nedostaje nam tek empatija za ugrožene različitih rasa i boja. Širi se pustinja,  neugasiva je ekološka buktinja.  Klimatske promjene... O čemu je riječ? – pitaju ljudi isprazne ćudi, nespremni žrtvovati korupciju, luksuz i potrošačke navike za komadić plavoga neba, za čisti zrak i zdrav okoliš koji nam svima treba. Prilagodba je uvjet života, trebaju nam sklad, održivost, ravnoteža i prirodna ljepota. Ni trava nije više zelena, ali ta  činjenica za male zemlje poput naše nije najvažnija promjena. 

      Umjesto CO2 treba nam klimatski otporna infrastruktura. Zbog pretjerane sječe šuma šire se savane, a odgovorni čekaju bolje dane. Otpad se slabo i neprimjereno zbrinjava, raste broj spremnika dok svijest o energetskoj i ekološkoj učinkovitosti opada. Obnovljivi resursi su neznatni, ali bitni. Umjesto automobila na svakom koraku treba nam rekreacija – bicikli i zdrava šetnja na svježem zraku. Neka se svatko za sebe pobrine: domaća hrana praktično je rješenje gorućeg problema diljem Europe i lijepe naše domovine. Trebaju nam učinkoviti projekti zaštite i razvoja različitih područja i boja. Trebaju nam reciklažna dvorišta, energetska obnova zgrada i korištenje obnovljivih izvora energije, premještaji odlagališta (opasnog) otpada, zatvaranje smetlišta ili sanacije. EU ne smije podržavati projekte koji uništavaju klimu jer će bolesna ljeta nadvladati zdravu zimu. Konkurentnost i kohezija prozaična je stvarnost, a ne poezija. Zaustavimo naš ego i osvijestimo eko!   

                                                                                                                                       Valentina Matišić, 2. a OG