Intervju s prof. Lozić
1. Kako biste se predstavili našim čitateljima?
Kao osoba koju svašta zanima. U stalnoj potrazi za znanjem. Volim glazbu, prirodu, vrt. Želim svašta probati i vidjeti. Mislim da nikada nije kasno u životu učiniti nešto novo.
2. Zašto ste odlučili postati vegan?
Nisam donosila odluke niti se volim deklarirati. Htjela sam smršaviti i poboljšati svoje zdravlje. Svašta sam pročitala, proučila i isprobala. Tako su postupno iz mog života nestali prvo crveno meso, zatim perad, poslije i riba, a na kraju mlijeko i jaja. A sada ne jedem niti žitarice niti prerađenu hranu i to zato jer se tako najbolje osjećam.
3. Kako je okolina reagirala na tu vašu odluku?
Imam različitih iskustava. Neki sugovornici su radoznali i ispituju me, a ja rado odgovorim. Neki su jako zabrinuti za moje zdravlje i to uglavnom oni koji već imaju zdravstvene probleme i koriste raznorazne tablete. Najviše loših komentara dobivam od ljudi koji najmanje o tome znaju, a nisu nikada ništa pokušali da bi mogli usporediti. S obzirom da ne konzumiram nikakve stimulanse (kava, gazirani napitci, alkohol, cigarete) nisam više pogodno društvo za partijanje.
4. Je li promjena ishrane utjecala i na vaš stil odijevanja, uporabu kozmetičkih proizvoda?
Kad smršaviš, sve ti bolje stoji. Inače volim jednostavan stil oblačenja, ali za svečane prilike imam veći izbor. Kozmetiku koristim vrlo malo i to što prirodniju, bez kemikalija čije nazive ne mogu pročitati. Naše tijelo i preko kože upija toksične sastojke, ukoliko takve preparate nanosimo na kožu. Nakon što se tijelo očisti od toksina, koža postane puno čistija (nema prištića) i vlažnija jer je iznutra bolje hidrirana, a znoj nema neugodan miris. Tako da koristim domaći dezodorans od kokosovog ulja, sode bikarbone i eteričnog ulja ruže geranije. Za tijelo koristim prirodni sapun i kokosovo ulje, a za lice kupim neku prirodnu kremu.
5. Koliko se promjenom ishrane promijenio vaš život?
Puno se bolje osjećam, zdrava sam, ne koristim nikakve lijekove (a imam 56 godina), fizički sam aktivna, a i psihički se puno bolje osjećam. Naročito nakon izbacivanja žitarica i prerađene hrane iz jelovnika. Primijetila sam da dosta mladih postanu vegani i onda jedu vegansku picu, veganske hamburgere ili sendviče što je bezvrijedna, mrtva hrana. Naglasila bih razliku između vegana koji su samo izbacili životinjske proizvode i onih koji se hrane cjelovitom biljnom hranom. Sebe bih svrstala u ovu drugu kategoriju. Bez industrijskih proizvoda, bez termičke obrade, što više žive biljne hrane.
6. Nastojite li potaknuti ljude iz svoje okoline da postanu vegani?
Samo primjerom. Ljudi koji žele učiniti promjenu u svom životu potražit će informacije, možda će me nešto pitati i ja onda rado s njima porazgovaram. Ljudi koji će radije biti bolesni, nego da promijene svoje navike, žele čuti samo informacije koje su u skladu s njihovim navikama i uvjerenjima tako da se povlačim iz takvih rasprava. Svatko ima pravo na svoje mišljenje i svoj životni put. Također, svatko ima svoje vrijeme kada će poželjeti učiniti promjenu u svom životu. Lijepo je kada promjene radimo svjesno, no nažalost većina nas počne o tome razmišljati tek kada se razboli. No ni tada nije kasno za promjene.
7. Odnosi li vam priprema veganske hrane mnogo vremena?
NE. Nikada ne potrošim više od 20 minuta za pripremu bilo kojeg jela. Priprema se sastoji u tome da uzmem voćku i pojedem, korjenasto povrće naribam, plodove i lisnato povrće nasjeckam te posipam začinskim biljem i mljevenim sjemenkama (bez soli). Eventualno napravim sok na sokovnik ili smooothie u blenderu. U početku treba malo više vremena dok se steknu nove navike i dok se osmisli jelovnik. Zato preporučam da početak promjene bude za vrijeme praznika. Konzumiranje obroka traje malo dulje jer morate više žvakati (usporedite koliko vam vremena treba da pojedete jabuku, a koliko za pecivo). Osim toga puno manje perem suđe jer nema masnih tepsija i lonaca.
8. Je li skupo biti vegan?
NE. Ne treba kupovati egzotične namirnice. Najbolje je jesti lokalno i sezonski, a još bolje ako imate svoj vrt i voćnjak. I naravno velik zamrzivač u koji sve to spremite za zimu. Možete i sami izračunati: Koliko jabuka ili banana možete kupiti za cijenu jedne pizze? A u školi imate i besplatnih jabuka.
9. Neki kažu da je veganstvo pomodarstvo, što vi mislite?
Neki ljudi su vegani iz tog razloga, neki iz sućuti prema životinjama, neki zbog zdravlja. Ja se osobno ne volim svrstavati u kategorije. Mislim da bi ljudi trebali shvatiti da je hrana lijek, a ne sredstvo za zadovoljavanje osjetila i hranjenje emocija. Dosta industrijskih namirnica, koje upravo djeca puno jedu, izazivaju ovisnost. Postoje brojna znanstvena istraživanja i iskustva kako se većina suvremenih bolesti može riješiti promjenom prehrane i životnog stila. Ekološki i ekonomski razlozi su također u korist veganstva. Masovnim uzgojem mesa potroši se puno hrane i zagadi vode. I mnogi sportaši postaju vegani jer postižu veću snagu i izdržljivost.
10. Pojedete li ipak ponekad neku nevegansku namirnicu?
Ne. Ne mogu to više jesti, to za mene više nije hrana. Niti mi trebaju bilo kakve biljne zamjene za sir, meso ili mlijeko.
11. Jesu li i članovi vaše obitelji vegani?
Obje kćeri i zet su vegani. Niti kod kuće nikom ništa ne namećem, ostali jedu što žele.
12. Bavite li se sportom?
Da. Vježbam jogu i trčim. Prošle godine sam se upisala u školu trčanja i sada se pripremam za svoj prvi polumaraton. Vidite da nikada nije kasno za nove početke.
13. Utječe li način ishrane na učenje i koncentraciju?
JAKO. Naročito industrijska hrana puna kemikalija ometa rad mozga. O tome bih mogla održati predavanje na satu razrednika.
14. Kako bi trebao izgledati, prema vašem mišljenju, dnevni jelovnik koji bi učenicima omogućio dovoljno energije za aktivno praćenje nastave i ostale dnevne aktivnosti?
Definirati tri obroka bez grickanja između. Prijepodne samo voće. Ručak povrće i večera povrće ili voće. Voće i povrće što manje obrađivati. Najbolje je koristiti svježe ili eventualno kuhano na pari uz dodatak sjemenki. Ostalim obradama uništavaju se korisne tvari i stvaraju štetne. Količine su neograničene, jedete koliko možete. Težina će doći na idealnu, a energija će se povećati. Možda izgleda previše rigorozno, ali ja se od svega što sam probala na ovom režimu osjećam najbolje: puno više energije, bistrije misli i bolje raspoloženje… Za početak barem povećajte postotak voća i povrća, a smanjite postotak mrtve, prerađene hrana. Ili ubacite jedan obrok koji će biti samo voćni ili povrtni. Uvedite promjene postupno zato što bi tijelo moglo prenaglo izbacivati toksine što može biti neprijatno. Zbog neugodnog detoksa dosta ljudi zna odustati već na početku. Zato radite postepeno, nježno, ustrajno i svjesno.
Intervju s prof. Mesec
1. Kako biste se predstavili našim čitateljima?
Majka, profesorica, veganka, trkačica...
2. Kada i zašto ste odlučili postati vegan?
Prije desetak godina prijatelj me uputio na čitanje literature o biljnoj prehrani, većinom sirovoj. Tada mi se dogodio klik u glavi. Počela sam preispitivati dotadašnji stil života, za koji sam smatrala da je ispravan,bila sam potpuno u krivu. Žalosno je što kroz cijelo školovanje nisam dobila prave informacije, sve je u službi farmaceutske i prehrambene industrije. Nakon zdravlja, došla je na red i etika. Nemoguće je voljeti životinje, a imati ih na tanjuru ili ih nositi.
3. Kako je okolina reagirala na tu vašu odluku?
Svi su bili protiv mene, u panici da ću se razboljeti, da će mi nešta pofaliti. No vrijeme je pokazalo da je strah bio neutemeljen, jer ono što radi većina iz navike, neznanja i tradicije ne znači da je ispravno.
4. Je li promjena ishrane utjecala i na vaš stil odijevanja, uporabu kozmetičkh proizvoda?
Veganstvo nije samo način prehrane, to je način života. Ne podržavam iskorištavanje,mučenje i ubijanje životinja ni na koji način. Ne kupujem više vunu, kožu, kozmetičke proizvode koji su testirani na životinjama. Izbjegavam sve što ima veze s iskorištavanjem životinja.
5. Koliko se promjenom ishrane promijenio vaš život?
Potpuno mi se promijenio na bolje. Savršena sam zdravlja, u odličnoj sam tjelesnoj kondiciji, okružila sam se boljim ljudima. To je karta u jednom smjeru, povratka više nema.
6. Nastojite li potaknuti ljude iz svoje okoline da postanu vegani?
U početku sam sam bila entuzijastična, svima sam željela govoriti o dobrobiti veganstva, ali sam shvatila da se ljudi ne žele mijenjati, pa čak ni pod cijenu života kada im je zdravlje narušeno zbog hrane životinjskog podrijetla. Rado dijelim savjete o prehrani i zdravom načinu života kada netko pokaže interes za promjenu.
7. Odnosi li vam priprema veganske hrane mnogo vremena?
Vrlo malo vremena trošim na pripremu hrane, dosta cijedim sokove, blendam voće, jer na taj način unosim više kalorija u kraćem vremenu. Kuhanje se svodi na jednostavna i ukusna jela. A često se dogodi da po nekoliko dana jedem samo voće.
8. Je li skupo biti vegan?
Ne uopće, kupnju obavim već na prvim policama gdje se nalazi voće i povrće. Na voće najviše potrošim, no zato ne kupujem ostale namirnice i prerađenu hranu koja je ionako štetna. Zdravlje nema cijenu.
9. Neki kažu da je veganstvo pomodarstvo, što vi mislite?
Veganstvo se svake godine u svijetu povećava za 600%. Ljudi prelaze na veganstvo zbog životinja i zdravlja. U današnje se vrijeme zgražamo ropstvu, rasizmu i seksizmu, a jednog dana će na red doći i specizam, diskriminacija na osnovi vrste. Trenutno je zakonom dopušteno iskorištavanje i ubijanje životinja, nadam se da će se to u budućnosti promijeniti. Npr. Švedska do 2050. planira prestati iskorištavati životinje u industrijske svrhe, već sada su neke škole prešle na potpuno vegansku prehranu. Ove se godine u EU konzumacija mesa smanjila za 20%. Za održavanje jednog vegana treba 20 puta manje resursa, nego za održavanje čovjeka koji se hrani standardnom prehranom. Za jedan hamburger potroši se 2500l vode. Puno je manje opterećenje za okoliš ako se ljudi hrane biljnom prehranom. Ako ovako nastavimo živjeti, vrlo brzo ćemo potrošiti resurse i nepovratno uništiti Zemlju.
10. Pojedete li ipak ponekad neku nevegansku namirnicu?
Nikada, radije ću ostati gladna. Našla sam se u situaciji da sam 24h sata letjela avionom u kojem je bilo samo vegetarijanskih opcija sa sirom. Bila sam gladna do slijetanja. Životinjske proizvode ne doživljavam više kao hranu.
11. Jesu li i članovi vaše obitelji vegani?
Naravno da jesu, drugačije ne bismo mogli funkcionirati, jer veganstvo je puno više od biljne prehrane. To je način života i razmišljanja.
12. Aktivna ste sportašica, znamo da se bavite trčanjem i da postižete izvrsne rezultate u tom sportu.Kada i zašto ste se počeli baviti trčanjem?
Sasvim slučajno, kao studentica sam se priključila maraton klubu. U početku sam trčala svega nekoliko km. Kasnije sam postala viceprvakinja u maratonu i sudjelovala na svjetskom prvenstvu u planinskom trčanju. Također sam pobjednica međunarodnog ultramaratona od Zagreba do Čazme (61 km). Ovih se dana spremam za državno prvenstvo na 100 km. Želja mi je u skoroj budućnosti istrčati Spartatlon koji se trči od Atene do Sparte u dužini od 246 km.
13. Postoji li dobno ograničenje za bavljenje ovim sportom?
Nema ograničenja, ali za profesionalno bavljenje trčanjem je potrebno početi u ranoj dobi.
14. Kako biste motivirali čitatelje da se bave trčanjem?
Za početak je dobro potražiti savjet stručnjaka. U Našicama postoji rekreativni klub Nexe Team koji ima svoju školu trčanja za djecu i odrasle. Trčati mogu svi bez obzira na godine i sposobnosti. To bi bio odličan start, koji će stvoriti temelje za dalje.
15. Možete li predložiti učenicima jedan dnevni jelovnik koji bi im omogućio dovoljno energije za aktivno praćenje nastave i ostale dnevne aktivnosti?
Dan uvijek treba započeti s voćem, jer se voće jede na prazan želudac kako bi apsorpcija nutrijenata bila što efikasnija i kako voće ne bi fermentiralo s ostalom hranom, a znamo da fermentacija uzrokuje bolesti.
Ručak bi trebao sadržavati cjelovite žitarice i povrće, nešto ukusno i jednostavno. Večera opet voće, jer je to najcjelovitija i najidealnija hrana za naše tijelo. Smatram da je suvišno tijelo konstantno zatrpavati obrocima i jesti više od 3x dnevno. Zadnji obrok bi trebao biti do 19h. Stanicama je potrebno vrijeme za regeneraciju i otpuštanje toksina, a to se odvija samo u dužem periodu kada ne unosimo hranu.