Razgovarala: Iva Hlavati, 1. PMG

Odgoj je star koliko i čovjek, zato je to jedan od najstarijih „poslova“ od kada postoji čovječanstvo
odnosno proces kojim se oblikuje osobnost i time formira moralni, tjelesni, estetski i radni udio u životu svake osobe. Bez odgoja i njegovih funkcija nemoguć je razvoj društva. Obiteljski je odgoj temelj u kojem se može razviti i izgraditi čestit čovjek na kojeg su ponosni svi koji su u tome sudjelovali. Današnja je mlada obitelj sve obrazovanija i u stanju je svojoj djeci pružiti skoro sve uvjete u pravilnom biološkom, fizičkom, psihičkom, intelektualnom, radnom, estetskom, stvaralačkom i moralnom razvoju. Značajna uloga u obiteljskom odgoju pripada majci.

 

Povodom Majčinog dana razgovarala sam s majkom Lucijom koja ima dvoje djece i živi u Zagrebu. Starije dijete ima 16, a mlađe 12 godina.

S koliko ste godina rodili svoje prvo dijete i kako ste to doživjeli?
Prvo dijete rodila sam s 26 godina. Rodila sam zdravog sina kojeg smo nazvali Mateo. Iskreno, bojala sam se jako, no pomogli su mi ljubazni liječnici i medicinske sestre. Uputili su me i objasnili mi sve što je potrebne za siguran porođaj.

Je li Vam bilo lakše kada ste rađali drugi puta, s obzirom na to da ste već jednom prošli?
Bila sam pod manjim stresom. Znala sam što očekivati i kako se ponašati, no bilo je straha. Bojala sam se da će situacija krenuti u krivom smjeru i da će to na kraju utjecati na zdravlje moje bebe.

Kako ste proživljavali odrastanje svoje djece te njihov polazak u vrtić i školu?
Veselilo me je gledati ih kako odrastaju i postaju samostalniji, ali ipak sam osjećala i tugu. Sve više se približavamo trenutku kada će postati samostalni i neću im više biti potrebna. Naravno, ja ću uvijek biti njihova mama koja će im pomoći kada god zatrebaju moju podršku ili pomoć.

Bojite li se da će Vaša djeca krenuti krivim životnim putem ili upasti u loše društvo?

Strah me, no imam jako dobar odnos sa svojom djecom. Mogu mi se povjeriti i sve mi reći. Možemo razgovarati o svemu bez straha ili srama. Unatoč dobroj komunikaciji, bojim se. Stariji sin ima šesnaest godina, a svi znamo da je to doba kada svi isprobavaju nešto novo. Pritisak društva je velik u tim godinama. Svaki put kada sin izađe van s društvom, čekam ga i ne spavam dok ne dođe kući da se uvjerim da je sigurno stigao i da je dobro. Često razgovaramo o svemu što ih zanima.

Imate li nekakav savjet za majke ili očeve, koji im može pomoći u odgoju djece?
Morate imati povjerenje u svoje dijete, razumjeti ga i sjetiti da ste bili
nekada u njegovim godinama. Bitno je odnos graditi na povjerenju.
Saslušajte svoju djecu i nastojite im dati objašnjenje ako se ne slažete s
onim što je reklo. Objašnjenje „jer ja sam tako rekla“ jedan je od
najčešćih odgovora u sukobu generacija, no to ne gradi povjerenje.
Provodite vrijeme s djecom, ali ne previše ako ih ne želite sebično
zarobljavati jer oni se moraju osamostaliti, no trebaju znati da vam se
uvijek mogu obratiti za pomoć, savjet ili moralnu i materijalnu podršku.