Kao što je vidljivo iz grafičkog prikaza rezultata ankete, čak 90% ispitanika zamišlja loše scenarije događaja i prije nego se dogode, a nitko od njih nikada nije potražio stručnu pomoć zbog tjeskobe.

Ovaj me je podatak naveo da porazgovaram o ovoj temi s Ivanom Habl Ivančić, profesoricom psihologije u našoj školi.

 

Što je anksioznost?

​

-Anksioznost ili tjeskoba može se opisati kao osjećaj opće napetosti, zabrinutosti, velikog stresa, panike ili straha, a javlja se kada je osoba izložena nekoj stvarnoj ili izmišljenoj prijetećoj situaciji. Očituje se fizičkim i psihičkim simptomima koje osoba doživljava kao izrazito neugodne. Anksioznost je sastavni dio života koja nas upozorava na opasnost i priprema naše tijelo kako bi moglo brzo reagirati u opasnoj situaciji.

​

Navodite da je anksioznost sastavni dio života, trebamo li biti zabrinuti? Kako si možemo pomoći da ublažimo nelagodu koju stvara?

​

- Predstavlja zapravo normalan odgovor ili reakciju na stres. Dakle, okidač koji može pokrenuti pojavu anksioznosti može biti i najmanji stres koji se dogodi unutar čovjeka. Naš mozak na svakodnevne stresore može reagirati znojenjem, crvenjenjem, ubrzanim radom srca, tjelesnom napetošću i blažom dekoncentracijom što ne narušava opću kvalitetu života pojedinca. Takve pojave su posve uobičajene, a postaju izraženije u dobi adolescencije. U takvim situacijama, dovoljno je svakodnevno vježbati, šetati, baviti se aktivnostima koje nas opuštaju, unositi dovoljne količine vode i vitamina. Poželjno je i napetost savladati humorom, pozitivnim temama, kako bismo preusmjerili misli te potakli izlučivanje dopamina i serotonina koji nas prirodno štite od pretjerane anksioznosti. 

​

Utječe li trenutna situacija u društvu i svijetu na povećanje osjećaja anksioznosti i je li zastupljenija kod muške ili ženske populacije?

​

-Nagla promjena u načinu života, škola na daljinu, izolacija od društva, zabrinutost za vlastito zdravlje i zdravlje bližnjih utjecali su na povećanje osjećaja anksioznosti. Istraživanja raznih autora (Scholten i sur., 2017; Beesdo i sur., 2009; Kostić,2006.) ukazuju da od anksioznih poremećaja pati sveukupno između 10% i 20% adolescenata te da blaže anksiozne smetnje ima čak 39% adolescenata.

Nešto novije istraživanje, (Pohižek, 2018.) na uzorku od 220 adolescenata grada Zagreba pokazalo je ozbiljnu i vrlo ozbiljnu zastupljenost anksiozne simptomatologije kod 8,7 % adolescenata te da je broj podjednak s obzirom na spol i dob. Preliminarni rezultati istraživačkog projekta Kako smo? Život u Hrvatskoj u doba korone, Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta.

​

Koji su simptomi anksioznog poremećaja?

​

-Ukoliko se radi o generaliziranom anksioznom poremećaju simptomi su prisutni u svim domenama čovjekovog funkcioniranja: tjelesnoj, psihičkoj, emocionalnoj i društvenoj. Nedostatak zraka, ubrzan puls, nesanica, ukočenost mišića, uplašenost, nervoza, napetost, zabrinutost, negativna očekivanja, razdražljivost, povlačenje iz društva samo su neki od simptoma koji mogu ukazivati da se iz uobičajenog stupnja anksioznosti razvio psihički poremećaj. Ovo stanje iziskuje prije svega stručnu pomoć psihologa i psihijatra. Najčešće je nužna terapija lijekovima te određena vrsta psihoterapije kako bi osoba ponovno mogla funkcionirati bez simptoma.

​

​

…Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive.
Mi smo svi prešli iste puteve u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svim jednako se dive…

Tin Ujević, Pobratimstvo lica u svemiru

​

                                                                                                                                  Ana Belak 4. JG